Sve krinke su skinute, ako ih je ikada i bilo. Dok su oni onako ljudski tražili odgovore na sasvim jednostavna pitanja nitko im nije želio dati jednostavan odgovor. Međutim niti to nije bilo dovoljno. Uza sve to vrijeđani su, napadani, omalovažavani. Napadala ih je vojska mnogo jačeg neprijatelja. Sve ono što su oni imali je hrabrost da se suprostave.
Sa jedne strane mnogobrojna vojska u obliku glasačke mašinerije, a sa druge strane samo njih nekolicina čista srca, hrabri, ustrajni da pobjede u ovoj nepoštenoj utakmici. Utakmici u kojoj je sve protiv njih. Suparnici prljavi, igrači koji igraju oštro na rubu incidenta, ponekad i pogibeljno uz prešutno odobravanje pristranih djelitelja pravde.
Hrvatski sportaši se sa pravom pitaju ima li više ikakvog razloga biti dio takve utakmice.
Sve neodoljivo podsjeća na film Johna Hustona iz 1981 o nogometnoj utakmici između Saveznika - ratnih zarobljenika i njemačke vojske. BIJEG U POBJEDU
Engleski ratni zarobljenici, pod vodstvom Johna Colbyja pristanu na utakmicu protiv ekipe Njemačke vojske, koja želi događaj upotrijebiti u propagandne svrhe. Zarobljenici dobivaju malo bolje uvjete života i treninga u zarobljeničkom logoru. Iako se radi o utakmici u kojoj je teško očekivati pobjedu Colby i ekipa ipak žele igrati. Nijemci povedu s 4:0 i ozlijede najboljeg savezničkog igrača, Luisa Fernandeza (Pelé
. Iako su na poluvremenu mogli pobjeći saveznici to odbijaju i u drugom poluvremenu sjajnom igrom izjednače rezultat na 4:4. U posljednjoj minuti sudac utakmice, koji je i do tada pomagao Nijemcima, dosudi za njih jedanaesterac, no Hatch (Stalone) obrani udarac njemačkog kapetana, što je bio znak publici da provali na teren i izvede igrače van stadiona, skandirajući "Victoire" (pobjeda). Naravno svi su pobjegli na slobodu. Za sada je završilo prvo poluvrijeme ono u kojemu naši sportaši rezultatski zaostaju, ali ipak su postigli taj jedan gol koji im daje nadu da će u drugom poluvremenu ipak utakmicu preokrenuti u svoju korist na opće oduševljenje publike. Publike koja će ih iznijeti na ramenima skandirajući "Victorie".
Bijeg u pobjedu je jedino rješenje, jer povratka nema. Nadajmo se da će oni biti pošteniji i mudriji i da će napraviti bolje i pravednije društvo u kojemu se više nikada neće odigravati ovakve utakmice.
ZEŠKO
