Može li nas Skansi opet učinit ponosnima?

Čita sam nekoliko članaka i intervjua prvog čovika hrvatskoga sporta Petra Skansija, a naročito me zainteresira onaj koji je dao riječkom "Novom listu". Spominje totalnu reformu u hrvatskom sportu, sustavno financiranje, status sportaša, briga o vrhunskom sportu, reformu školskog sporta, reformu HOO i.t.d.

Rezime cile priče je taj da postojeći Zakon o športu ne vridi ništa. Lakše ga je iskidat i napravit novi nego pravit izmjene. Veliki je to posal pa će za to tribat i vrimena. Ništa preko noći kaže Skansi. Pitanje je koliko još sportski klubovi mogu izdržati postojeće stanje. Stanje u kojem je novca za sport sve manje. Evo npr. u Splitu di je ionako mizeran sportski budžet u zadnje dvije godine srezan za gotovo 20% nisam siguran da splitski klubovi imaju vrimena za čekanje.

Moram priznat da me odma uvatila želja popričat sa Skansijem kako bi dobija malo više informacija. Zanimalo me kada krećemo na posal. Jer to je obaveza svih nas sportaša. Da pomognemo, da damo sve od sebe, ako treba da poginemo za hrvatski sport. Nešto slično ka radne akcije.
Pokušava sam na mobitel, ali nije bilo uspješno. Danima sam ga proganja. Ma sigurno sam krivo zapisa broj. Kakva sam je budala.

I onda kada sam se najmanje nada, ugleda sam ga na utakmici Jugoplastike protiv Križevaca. Bija je u društvu sa Ratom Tvrdićem, Damirom Šolmanom, Josipom Bilićem... U kakav bi to Izvršni odbor bija. "Pusti snovi". Pristojnost i respekt prema sportskoj veličini je nalagao da ga ne ometam za vrime utakmice. Jedva sam čeka kad će završit.

Na poluvrimenu sam otiša sa predsjednikom Naletilićem na klupski šank i ugleda ga. Isprid mene stoji on, sportska veličina i veliki čovik Petar Skansi. Ne znam kako bi mu priša. Nekako se uspijem ubaciti u razgovor i predstavim se. Čovik ljubazan i pristupačan. Pravi gospodin. Pokušavam saznat koji su to prvi koraci i kada se kreće u promjene. Skansi kaže da se u svim većim gradovima oformljuju timovi sportaša koji će raditi na novom Zakonu o športu. To je osnovno. Osim toga potrebno je mjenjati i niz drugih Zakona. Među njima je svakako najvažniji zakon o lokalnoj upravi i samoupravi , zakon o udrugama i niz zakona iz djelokruga Ministarstva financija. Isto tako navodi da će doći bolje vrime za ekipni šport koji je pao na niske grane. Da će uslijediti reforme u HOO.

Uf mislim se u sebi koliko će to vrimena proć. Briga se njih u saboru za sport. Uvik imaju nešto važnije zato i jesmo ovdi di smo. Osim toga na svakom kantunu ima neko ko će na ovaj ili onaj način kočiti promjene.

Mene nakako ova priča podsjeća na film "Hotel Ruanda". Svi u hotelu znaju da je smrt blizu i da je pitanje ko će živ dočekat slijedeći dan. Nadaju se da će netko veći pomoć i spasit ih, a na kraju spas donosi domaći čovik, direktor hotela. Onaj koji je na vrime svatia da nikoga nije briga i da samo svojom požrtvovnošću može spasit 1200 ljudskih života. Može li i Petar Skansi napraviti isto za sportaše? Može li nas spasit i opet učinit ponosnima?


[Piše: "Zeško"]