Dobro došli u žuti pakao

E lipo je večeras bilo na Gripama. Sve je nekako mirisalo na pobjedu. Rekli bi neki ka i uvik. Pari da ovi naši znaju izgubit doma. Ali mora se reći da nije bilo lako. Protivnik je bija i više nego težak. Ma krenimo redom.

Prije same utakmice odala se počast zlatnoj generaciji Jugoplastike koji su osvojili prvu titulu prvaka Europe kontra Maccabija u Munchenu. Na parket su izašli Goran Sobin, Teo Čizmić i Dino Rađa. Cila dvorana je bila na nogama i krenija je aplauz koji još traje. Virujte mi ljudi da nije počela utakmica vjerovatno bi svima u dvorani pukli dlanovi. I dok su vjerojatno svi gledali u zastavu i videozid ja sam onako kurvanjski bacija pogled na Cedevitinu klupu. Digli se ljudi i plješću velikom klubu. Najvećem. Tako triba. A onda jedan bijeli igrač objašnjava nekom crnom igraču. Valjda, šta se dešava. Pokazuje na zastavu i onako uz blagi smješak tra-la-la. Crni se nasmija. Odma sam zna da večeras nemaju šta tražit. Dobro došli u žuti pakao.

I onda je krenila utakmica. Točno onako kako smo zamišljali. Jugoplastika bolja, agresivnija, bolje skaču. Cedevita na krilima stranaca i Bilana drži priključak. Publika pozdravlja svaku dobru akciju domaćina, a virujte bilo ih je puno. Prvo poluvrime završava neriješeno 44-44.

Kratka pauza i opet krećemo. Grga je ukočija Bilana, Pod koševima se bore ka lavovi. Nema izgubljenog baluna. Cilo vrime se igra u tisno. Malo vode oni, a malo mi. Cedevita stišće i na kraju treće četvrtine vodi tri koša.

I onda kreće ludilo koje potpisuje Luka Babić. Samlija ih je u papar. Trener gostiju Anzulović je počupa i ono malo kose šta mu je ostalo.
Pridružija mu se i Mimica koji je cilo vrime igra pod pritiskom četri faula. Subotić je deboto cilo drugo poluvrime igra sa jednim okom, jer mu je dušmanin ka ono slučajno baš prst u oko stavija. Ma nema veze vikali su ljudi oko mene. Suba je bolji sa jednim okom nego svi ovi njihovi sa dva. I naravno na kraju drama. Vodimo dva razlike i Cedevita oće dat koš.

Blokirani su na trici i nema im druge nego pod koš. A tamo Babić. Banana i nove noćne more za trenera gostiju. Sigurno je pomislija kako ovoga još gazda nije kupija. Kako nam je promaklo. Međutim još nije kraj. Imaju gosti 1,8 sekundi do kraja još jednu šansu. I opet banana ovaj put Dijan.

Utakmica je gotova i počinje veliko slavlje. Gripama se ori Ju-go-plasti-ka. Dijan je tija nabit balun u krov dvorane, ali je ipak odusta. Tako se poštuje igra. I dok su naši na centru slavili iskakali, plaćenici su se elegantno skupili sa terena ka da se ništa nije dogodilo.

I finale na kraju. Presica u žutom salonu. Brdo novinara. Dolaze Smodiš i Anzulović sa Cedevitine strane i Vujčić, Mimica i Bavčević sa strane Splita.

Igrači su onako na brzinu rekli šta imaju. Njih u pravilu niko ništa i ne pita. Na red su došli treneri...

Prvo Anzulović koji je čestita na zasluženoj pobjedi Splita. Nije ima nekakve velike zamjerke na igru svoje ekipe osim na skok. I bija je u pravu. Split ih je nadskaka i dobija.

Trener Bavčević je sija od zadovoljstva. Kako i ne bi.Veliki je ovo trijumf splitskog stratega. Nadigra je suparnika i pobjedia.
Sada je omjer pobjeda i poraza 6-2 isto ka i kod Cedevite.

Neki je novinar postavija pitanje Anzuloviću. Padaju li sada apetiti u prvenstvu Hrvatske. Ne sve je i dalje otvoreno odgovorija je Anzulović. Mi ćemo se i dalje boriti.
Mislim se u sebi oće li se borit i Tedeschi. Jer šta ako se on prestane borit. Oće li onda ovi igraći igrat besplatno ka šta igraju naši? Moš mislit. Igrači igraju besplatno samo za veliki klub.


[Piše: "Zeško"]