JESMO LI VAM REKLI

Svi smo bar jednom u životu imali priliku čuti te riječi. I nisu nam bile drage jer naravno nitko ne voli priznati da je pogriješio ili nešto propustio učiniti.Međutim kada se sve na kraju zbroji i oduzme oni koji su nam ih govorili su bili itekako u pravu.

Sa sjetom se sjećam početaka ZEŠ-a. Našli smo se nakon javne tribine u Aspire i rekli jedni drugima moramo nešto konkretno napraviti jer ćemo nestati sa sportske karte Splita. Tada smo formalizirali naša okupljanja i u formalnu smislu osnovali ZEŠ- i utvrdili temelje naše organizacije koja je onda dočekana na nož od strane onih koji ne žele čuti.
Te sada već daleke 2011. godine tjednima se radilo na statutu naše Zajednice. Lomila su se koplja i mislilo baš na sve kako bi se ekipni sport zaštitio i kako se u okviru naše Zajednice slučajno ne bi dogodilo isto, kako mi ne bi postali isti kao i oni koji ne žele čuti.

Nedugo zatim iste te godine smo pročešljali Zakon o športu i raspravili o svakom njegovom članku. Što je on dobro i što loše donio sportu. U kojoj mjeri ga treba popraviti ili ga čak u potpunosti promijeniti, nadodali cijeli niz novih članaka, uvrstili cijelu novu glavu Zakona i sve to na vrijeme kao jedini od zainteresiranih za promijene poslali u MZOŠ kod tadašnjeg Ministra Radovana Fuchsa. Ništa od toga nije prihvaćeno, a tko zna dali je i pročitano. Promjenom vlasti isti taj Zakon smo poslali i sadašnjem Ministru Željku Jovanoviću, a izmjene i dopune koje su uslijedile su nam dale jasan odgovor da nitko nije pročitao ono što smo napisali, dapače u Zakon je unesena još jedna odredba koja je dodatno zacementirala postojeće neodrživo stanje u hrvatskom sportu.
Ta odredba koja je u svojoj suštini protuustavna jer ne dozvoljava slobodno udruživanje će se dvije godine kasnije MZOS vratiti kao bumerang u glavu u borbi sa HOO.
Naime pokušaji da se ovlada sa HOO su zapeli već na prvoj stepenici. Paškvalin umjesto Ćopa nije prošao.
Sada stvari idu dalje, a s obzirom na postojeći način delegiranja predstavnika u Skupštinu HOO ne vidimo niti zrna nade da će se išta promijeniti. Već sada možemo konstatirati da njih 5-6 nemaju šanse protiv 80 onih koji ne žele čuti.

Valjda je sada napokon svima jasno da nema promjena dok god bude važilo pravilo jedan sport jedan glas kako u HOO tako i na nižim razinama odnosno u sportskim Zajednicama Gradova i općina.
Vukovi se mogu povući pred lovcima privremeno, ali se ništa sadržajno neće promijeniti. Čak i da na čelno mjesto HOO ili sportskih Zajednica dođu zaslužni sportaši ništa se ne može promijeniti jer oni prvo moraju nahraniti vukove kako ih vukovi ne bi pojeli. Takav primjer je recimo u našem gradu.

-Još jednom ponavljamo da je apsolutno neprirodno da jedna međunarodna neprofitna organizacija kao što je HOO bude krovno tijelo hrvatskog sporta.
-Još jednom ponavljamo da MZOS treba ustrojiti neko drugo tijelo koje će brinuti o hrvatskom sportu i klubovima, a HOO se mora baviti olimpijskim ciklusima i kandidatima.
- Još jednom ponavljamo da se treba dopustiti osnivanje više sportskih Zajednica na nižim nivoima jer se samo tako može izbjeći klijentelizam i kupovanje glasova.

O tome govorimo stalno, predlažemo promijene u tom smjeru i toplo se nadamo da će do tih promjena napokon doći.

I sada dolazimo do toga da slobodno možemo reći MZOS, hrvatskim olimpijcima i svima onima što nam tada nisu vjerovali, a žele dobro hrvatskom sportu: "Jesmo li Vam rekli" riječi koje nitko od nas nikada nije volio čuti.

ZEŠKO