POLUPANI LONČIĆI

Jednom davno na brdovitom Balkanu, tamo negdje početkom lipnja 2013.g. održan je javna tribina na kojemu su bili visoki predstavnici HOO, HGK, Ministarstva Turizma, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva financija i Ministrstva znanosti,obrazovanja i sporta. Govorilo se o simbiozi sporta i turizma, a tema je bila ULOGA SPORTA U BRENDIRANJU HRVATSKE.

Predstavnici četiriju ministarstava, ugledni gospodarstvenici, predsjednik HOO-a i nekolicina vrhunskih sportaša (Primorac, Kožulj, Bilić-Nakić) debatirali su o ulozi sporta u brendiranju Hrvatske i zaključili da su sportaši najuočljiviji veleposlanici Hrvatske u svijetu.

Ministar MZOS Željko Jovanović je naglasio da neke zemlje tipa Letonija povečavaju svoje ulaganje u sport jer su proveli istraživanje i shvatili da je sport i sportaš najbolja moguća reklama.

Dr. sc. Miroslav Mandić s Ekonomije ustvrdio je da nema zemlje koja ne koristi sport u svom brendiranju istaknuvši primjer Novog Zelanda gdje se vodi rasprava o tome da i državna zastava ubuduće ima simbole nacionalne ragbi momčadi.
Izgleda da svi projekti zapinju na nedostatku sinergije između nadležnih ministarstava.

Moderator tribine Ante Bogdanić iznio je rezultate istraživanja o tome tko najviše pridonosi promociji. Na skali od jedan do pet najviše ocjene dobili su sportaši (4,5), ispred znanstvenika (3,9), umjetnika (3,3)..., pri čemu čak 75 posto ispitanika vjeruje da se sportaše može koristiti još više.

Najslikovitiju priču o snazi sportaša ispričao je doministar sporta Petar Skansi:

– Bio sam trener Benettona kada je Toni Kukoč potpisao petogodišnji ugovor na 15 milijuna USD. Gazda nas je pozvao na ručak i rekao: "Što se mene tiče, naš je posao završen jer je ta vijest obišla svijet, objavilo ju je čak 45 televizijskih kanala samo u SAD-u".

Igor Borojević iz Hrvatske turističke zajednice govorio je da su neki naši nogometaši (Rakitić, Modrić, Šimunić) snimali vinjete za njihovu stranicu i da je Ivica Kostelić bio gost hrvatskog štanda na sajmu turizma u Münchenu.

Zdenka Šutak iz Ministarstva turizma pohvalila se da se rade istraživanja u 18 najzanimljivijih zemalja koji su sportovi najpopularniji i koji bi naši sportaši mogli biti zanimljivi kao manekeni. Nažalost, sve je to nedostatno i sporo. Dok se stranci našim sportašima dive, mi za naše sportaše i stvaranje nekih novih sportaša ne možemo uložiti niti jedan euro.

Sukladno svemu gore napisanome ZEŠ je otišao korak dalje i dao prijedlog kako bi se sport i turizam u praksi mogli implementirati i na zajedničko zadovoljstvo svih nas sportaša donijeti nove prihode u Grad Split, odnosno našu Županiju.
Nitko ne kaže da je taj prijedlog najbolji, ali je svakako za razmišljanje jer Split ima što ponuditi turistima po pitanju sporta, sportaša i sportskih dostignuća. Moglo bi se čak otići toliko daleko i reći da je Split sam po sebi muzej sporta.
Svi se mi nadamo da će uslijediti ozbiljni razgovori na ovu temu između ljudi iz turizma, ljudi iz sporta, Grada i Županije i da će se naći neko rješenje koje će sve pomaknuti sa mrtve točke. Nadamo se da će sport u što skorijem roku viknuti iz sveg glasa MOJ SPAS ZA MENE I ZA SVIH, kao nekada kada smo se kao djeca igrali kukala. Ili ćemo po tko zna koji puta, zbog nedostatka sinergije začuti ono što nikako ne želimo čuti POLUPANI LONČIĆI, POLUPANI LONČIĆI...