Subotić, Siriščević, Bender - JUGOPLASTIKA

Ono malo gledatelja koji su došli na Gripe imali su šta i vidit. Žuti su na krilima Subotića koji je imao triple double i Siriščevića koji je pogodio 26 koševa zasluženo pobijedili. I to nije sve. Na Gripama se ukazao Ivan Bender. KK Split - KK Zagreb 84:76

Poseban dan je začinjen sa posebnom pobjedom. Prije točno 25 godina Jugoplastika je u finalu pobijedila "državni projekt" Partizan i trasirala put u zvijezde. Tri puta Europski prvaci za redom i tri puta Prvaci Jugoslavije za redom. Malo ko danas zna da je Jugoplastika vlasnik prijelaznog pehara za prvaka Jugoslavije(to je onaj Politikin zlatni) šta je Rađi deboto ispa iz ruku i prijelaznog pehara za osvajača kupa Jugoslavije(to je onaj manji srebrni). Naravno većina zna da je Jugoplastika jedina u Europi vlasnik pehara na kojemu su urezani svi prvaci Europe do 1991. Ali ništa zato. Na dan Sv. Duje Jugoplastika je kao i prije 25 godina kada je svladala Partizana u finalu prvenstva Jugoslavije svladala još jedan klub koji sa sigurnošću može ponijeti ime državni projekt. To je klub iz Trnskoga. Zagreb ili kako ga vole zvati mravi. Kakva simbolika. Nakon 25 godina opet pada državni projekt pod naletom žutih. Ovoga puta nije za prvaka države, a nije ni Zagreb jedini državni projekt u Republici Hrvatskoj. Puno veći državni projekt je svakako Cibona. Klub kojega je država i Grad Zagreb mazio svih ovih godina neovisne Hrvatske, do tih mjera daje državno prvenstvo postalo apsolutno nezanimljivo. Ali vratimo se mi na utakmicu koja je vratila vjeru u bolje sutra., Pitati ćete se zašto baš ova utakmica. Ma nije Zagreb neki veliki protivnik da bi se baš trebalo previše slaviti zbog ove pobjede, ali ipak je ova utakmica pokazala štošta dobroga. Igra splitskih žutih je većim dijelom utakmice izgledalo dobro . Balun je šeta nezaustavljivo brzo i akcije su se redale kao na traci. Zagreb je bio u nekakvoj rezultatskoj prednosti samo do onoga trenutka dok balun u ruke nije uzeja splitski virtuoz Srđan Subotić. Ne treba opet napominjati kao stvari stoje sa Subotićem u igri i sa Subotićem na klupi. Subotić je definitivno kao vino. Sa godinama sve bolji i sve pitkij. Večeras je na dan velike obljetnice upisao svoj drugi triple-double u karijeri. Naročito su impresivne bile njegove asistencije. Baluni su išli iza leđa, kroz noge, kroz uši , i na oko i utvrdo i u sorbulu i na sto miljun malih način. U svemu tome se razigrao i Siriščević, davno zaboravljeni as splitske košarke(a ko zna koliko ih je još takvih koji igraju po nižim ligama) i mladi Bender koji je zadivio sve prisutne. Zadivio sa jednostavnošću kojom igra košarku. Podsjetio je na ona stara vremena i igrača sa brojem 7 koji je također sasvim jednostavno objašnjavao svima da je košarka igra u kojoj treba dati koš što brže i šta jednostavnije. Ako baš ne možeš sam dodaš suigraču koji će ga zabiti. I to je to. Bez velikog pametovanja. Bravo za Ivana Bendera. Bravo za to što je za svoga uzora izabrao najboljega. Ali ne najboljega NBA igrača kako današnji momci znaju izabrati. Izabrao je Tona Kukoča. Najboljega igraća Jugoplastike svih vremena i najboljega Europskog igrača svih vremena. A Kukoč je bija igrač koji se nije eksponira i nikada nije tija biti zvijezda. Međutim nije moga pobič od toga da je uistinu najveća zvijezda koju je Europa ikad imala. Ma koliko god se trudija. I ovim putem mu svakako možemo poručiti da može bižat od toga da je Jugoplastika, može bižat od toga da je najveći Europski igrač svih vremena i može bižat od toga da je zvijezda. Može, ali nikada se neće moći sakriti. Niti u Chicagu, niti bilo di drugdi na kugli zemaljskoj. Nikada, dok god ima igrača kao šta su Ivan Bender, igrači koji se nisu ni rodili kada je on bija na vrhuncu, a kojima je baš on igrački uzor. S obzirom da ne želim da ovaj tekst bude posvećen Kukoču malo ću se vrati na utakmicu. Zagreb je bolje započeja, ali samo to, bolje započeja ovu utakmicu. Sve nakon prvih par minuta je definitvno bilo u znaku žutih. Vjerovali li ne i trener gostiju Danijel Jusup je kriomice pljeskao akcijama Subotića i Bendera. Jednostavno čovjek nije mogao suspregnuti oduševljenje onim što je vidio. Siriščević je konstantno bombardirao protivnički koš. Sobin je odigrao solidno. Ipak je on pod velike navodnike jedini visoki igrač koji je žutima preostao. Sve skupa odlično. Mogu li neki igrači bolje i moraju li bolje. Naravno da mogu i moraju. Ipak ne nose dres nekog provincijskog kluba. Očekujemo puno više od Marinellija, Markulina, Katića.... Očekujemo da i oni shvate da je košarka igra u kojoj je bitno na šta jednostavniji način zabiti koš. Bez puno pametovanja. Baš kao što je to radija na ovoj utakmici Ivan Bender. Slijedi utakmica protiv Cibone na splitskim Gripama. Jedva čekamo da padne još jedan državni projekt.
Svi na Gripe. Podržite žute. Vjerujte imate zašto.