Ured za S(Š)port - NIJE SMIJEŠNO

Središnji državni ured za sport osniva se radi održanja kvalitete i unapređenja hrvatskoga sporta kao i poboljšanja uvjeta za bavljenje sportom i sportskim djelatnostima. NIJE SMIJEŠNO.

Glavna zadaća Ureda bit će donošenje dugoročne strategije razvoja sporta, ulaganje u veći broj malih sportskih objekata, poticanje sporta u službi zdravlja, redefiniranje položaja profesionalnih i amaterskih sportskih klubova, osiguranje primjerenih tehničkih i financijskih uvjeta vrhunskim sportašima te provođenje mjera za suzbijanje nasilja na sportskim terenima. NIJE SMIJEŠNO.

Izmjenom zakonske regulative Vlada će, najavljuje se, ojačati financijsku odgovornost sportskih klubova i saveza te učinkovitije urediti nadzor nad njima. NIJE SMIJEŠNO.

Iz gore navedenoga može se zaključiti da se sportašima ne piše ništa dobroga. Pa krenimo redom.

Dugoročne strategije obično ne završe dobro jer puno je onih koji misle drugačije, a vlasti se često mjenjaju kao i dugoročne strategije. Struka kako sebe vole zvati kineziolozi se ionako bave samo sa svojim plaćama i beneficijama pa svako uplitanje takve struke u donošenje bilo kakve ozbiljnije dugoročne strategije može biti pogubno za ozbiljan sport. Osim toga sport nema vremena za ništa dugoročno. Potreban je ozbiljan novac u sportu odmah i sad.

Ulaganje u veći broj malih sportskih objekata zvući obečavajuće, ali se postavlja pitanje tko će sa njima upravljati da se ne bi ponovila neslavna praksa školskih športskih dvorana koje su izgrađene novcem sporta, a njima upravljaju ravnatelji i školski odbori pa se u njima odvija sve osim natjecateljskog sporta naravno pod sumnjivim okolnostima.

Poticanje sporta u službi zdravlja je samo pamflet i ništa drugo.

Redefiniranje položaja prosfesionalnih i amaterskih sportskih klubova je naravno najzanimljivija tema i bitno je da se te dvije vrste klubova odijele. Što je pak sa onim što nas sportaše najviše zanima. Što je sa vrhunskim amaterizmom, a to je kao što znamo sav onaj segment sporta koji donosi medalje sa velikih natjecanja i onaj segment sporta koji ne omugućava egzistenciju sportašima i njihovoj obitelji, već samo znoj, suze, rad i naravno malo slave.

Osiguranje primjerenih uvjeta i financiranje vrhunskim sportašima. Postavlja se pitanje što će to biti primjereni uvjeti i što će recimo vrhunskim sportašima koji će mahom biti profesionalci to pomoći.? Ili se možda ovo odnosi samo na amaterske sportove i vrhunski amaterizam.

Mjere suzbijanaj nasilja na sportskim terenima treba provoditi MUP-a, a ne Središnji Ured za sport.

I na kraju da sve ovo izgleda kao jedna velika šala koja uzgred rečeno više NIJE SMIJEŠNA, Vlada će ojačati financijsku odgovornost sportskih klubova i saveza te učinkovitije urediti nadzor nad njima.

NIGDJE NI SPOMENA KAKO ĆE SE UREDITI FINANCIRANJE SPORTA OD STRANE DRŽAVE, REGIONALNE I LOKALNE SAMOUPRAVE. NIGDJE NI RIJEĆI KAKO ĆE SE UREDITI DOSTATNO FINANCIRANJE KLUBOVA I TRENERA DA BI SE SPORT DOVEO NA GRANE KOJE ZADOVOLJAVAJU APETITE GRAĐANA HRVATSKE....IZ KOJE STAVKE ĆE SE IZDVAJATI ZA SPORT KAKO NA DRŽAVNOJ TAKO NA SVIM DRUGIM RAZINAMA.

Stoga još jednom moramo ponoviti da nam prije svega ovoga što nam novi Ured za sport nudi više od svega treba Zakon o financiranju sportskih djelatnosti, jer ovo što se nudi je nažalost SMIJEŠNO.