Napokon pobjeda, napokon hajdučki

Napokon pobjeda, napokon hajdučki

20. ožujka 2016. u 18:56 / KLUB: HNK Hajduk

Bijeli su nakon 2013. g i golova Pašalića svladali Dinamo i nanijeli mlađem Mamiću prvi poraz u međusobnim susretima od kada je trener. Minimalnu pobjedu je donio Tudor u 4. minuti derbija visokog ritma sa pregršt prilika. Hajduk - Dinamo 1:0

Osim što je Hajduk nakon daleke 2013.g. pobijedio Dinamo usput je prvenstvo učinio zanimljivim jer Rijeka opasno prijeti modrima. Dinamo naime mora na Rujevicu i to za točno mjesec dana i ako Kekovi dečki do tada negdje ne kiksaju to bi mogla biti utakmica odluke.
Hajduk napokon ima za što slaviti jer je ovo napokon bila predstavga dostojna bijeloga dresa, odnosno jedina prava predstava proljetnog dijela prvenstva.
Ali danas se dogodio pravi pravcati preporod na Poljdu. Hajduk je bia pravi. Agresivan u svakom startu na rubu faula, okomit u napadu, dobar u obrani, ali prije svega hrabar.
U današnjoj utakmici Hajduk je nadigrao Dinamo u sredini terena, te je preko Sušića, Vlašić i Tudora prolazio kao šilo kroz modru obranu. Hajduk je ponjednički gol postigao u četvrtoj minut kada je Sušić je odlično pronašao Tudora, izbacio cijelu Dinamovu obranu, a Tudor rutinirano poslao loptu izad Eduardovih leđa za pravu erupciju na Poljudu. Hajduk je nakon toga već u 6. minuti mogao dotući zbunjeni Dinamo kada Vlašić tuče ljevicom s ruba kaznenog prostora, lopta pogađa prvo jednu, a zatim po crti pogađa drugu stativu.
Ianće prvo poluvrijeme je bilo iznimno, puno ritma na europskom nivou. KAo da ne gledamo HNL nego neku ligu petice. Balun je u nogama više imao modri sastav, a Hajduk je napokon igrao na kontre. Izgleda da je potres na Poljudu dobrodošao jer je i Burić pokazao da je naučio lekciju ne srljanja pod svaku cijenu, a pogotovo ne srljanja protiv kvalitetnijeg protivnika.
DA ne bi bilo da je Hajduk uništia Dinamo treba iskreno reči da su modri igrači također imali puno prilika. Naročito Rog koji je bio najbolji u Dinamu i koji je neprestano stvarao probleme i prilike kako sebi tako i suigračima. Falija mu je na sriču taj završni dodir. Ipak nije golgerter tipa Pjace i Soudania.
Burić i Mamić su u ovoj utakmici odustali od lažnih devetki i na teren poslali Argentica Veleza i Čileanca Henriqueza.
Velez je donio prevagu jer je bio opasan put naprid i odlično je asistirao Sušiću koji nije pogodio mrtvaca.
U drugom poluvrimenu je Hajduk fizički posrnuo što je nakon ludog prvog poluvrimena bilo za očekivati, a Dinamo je pametnim zamjenama od kojih svakako treba izdvojiti Brekala bio opasniji. Henriquez je u tom drugome dijelu promašivao i bijeli mu moraju biti zahvalni za to jer da je bio prisebniji vjerojatno bi Poljud opet bia zavijen u crno. Prvo mu je idealan centaršut s desne strane poslao Stojanović, a on je sa pet metara sam kao duh pucao jako loše i preko gola. Drugom prilikom promašio je jednako veliku priliku kada je sa desetak metara pucao pored desne stative. Dinamo je opet lako odnosno prelako dolazio pred Hajdukov gol i to nije dobro. U tim trenucima sreča je pratila naše momke koji su je večerašnjom predstavom i zaslužili. Na kraju je i jedna polukontra završila čudesnim udarcem u prečku Tudora kada je Hajduk mogao otiči na 2:0 za mirniju završnicu, ali ništa zato jer ovako je slađe.
Naravno nakon ove pobjede lakše se diše na katu Poljudske ljepotice i već je zaboravljena ponuđena ostavka sportskog direktora i grafiti koji pozivaju upravu na odlazak. Malo nam za sriću triba.