SPORT U RALJAMA INSTITUCIONALNOG NASILJA

SPORT U RALJAMA INSTITUCIONALNOG NASILJA

13. prosinca 2014. u 12:23 /

Splitski sport je u raljama institucionalnog nasilja. Sada je to jasno i onome kojemu sport i nije tako bitna stavka u svakodnevnom životu. Pitanje je samo kako istrajati u borbi za pravednijim sustavom.

Institucionalno nasilje je nasilje od strane institucija, koje može biti otvoreno ili skriveno.

Ogleda se kroz razne mehanizme - ograničavanje slobode izbora, marginalizaciju, diskrimininaciju, donošenje autoritativnih odluka, stvaranje hijerarhijskih odnosa, a često kao i fizičko nasilje nad pojedincima ili marginaliziranim društvenim grupama.

Svaki splitski prvoligaš se barem jednom sreo sa ovakvim oblicima nasilja u RH. Bilo da se radi o matičnim savezima, bilo da se radi o lokalnim sportskim zajednicama ili HOO (Krovnom tijelu hrvatskog sporta). Sve te nazovimo ih "institucije" su postale mačehe hrvatskog sporta koje su same sebi postale svrha i u kojima se provodi samovolja jednog čovjeka i njegovih vazala. Naravno one se nisu dogodile slučajno. Došle su kao proizvod lošeg sustava.
Greška je napravljena odmah na početku, kada je ustrojen ovakav sustav sporta u kojemu je sport prepušten donacijma, bez ikakve obveze o financiranju sportske djelatnosti. Sustav u kojemu nekvaliteta odlučuje o kvaliteti, a kruške odlučuju o jabukama.
Tu leži uzrok svega lošega što se tiće sporta i sportske djelatnosti. I to uvijek treba naglasiti: SPORT JE JEDINA DRUŠTVENA GRANA KOJU NITKO NIJE OBVEZAN FINANCIRATI. Za razliku od sporta, za sve druge društvene grane, kultura, znanost, obrazovanje..., da ih ne nabrajamo, hrvatska država ima uređen sustav financiranja kroz poreze, prireze, državne dotacije...

Kako sve to ispraviti pitaju se mnogi i pokušavaju sa nekakvim sitnim i hitnim izmjenama Zakona o sportu na krilima splitske revolucije. Jer kažu da za sve velike promjene treba i puno vremena, pa eto ne može baš kompletna reforma ODMAH I SAD.

Pune 23 godine se hrvatski sport sustavno uništava i u ime svih sportaša i dobrih ljudi koji danonočno rade u sustavu sporta moramo jasnio poručiti ljudima koji sjede u saborskim klupama. Reforma i to sveobuhvatna je potrebna ODMAH I SAD jer nema više vremena za kozmetiku. Ovaj sustav je potrošen, a sa njim i ljudi koji su ga stvorili i koji ga čuvaju kao zjenicu oka svog.