HAJDUK

HAJDUK

15. veljače 2014. u 0:28 /

Dugo vrimena smo čekali da u našu Zajednicu uđe i prvoligaš iz muškog nogometa. I nekoliko dana prije svoga 103. rođendana HNK Hajduk je podnio zahtjev za pristupanje u ZEŠ-a. Kako je uskoro i Skupština ZEŠ-a očekuje se i primitak u punopravno članstvo.

Puno je vrimena prošlo od kada je naša Zajednica krenula sa radom. Puno je posla iza nas, a kako stvari stoje puno je posla i isprid nas. I budite sigurni da nećemo stati dok sport u ovome gradu ne bude onakav kakvoga ga pamtimo svi mi koji smo se sa našim klubovima veselili i tugovali svaki vikend kada su igrali svoje utakmice.

Što reći na Hajduka. Pokuša sam napisati neki bombastični naslov i satima sam se premišlja šta bi to moglo biti.I onda sam zaključija da je sve ono šta treba staviti u naslov sadržano u jednoj jedinoj rijeći HAJDUK. U njoj stane sve. Split je Hajduk, Hajduk je Split.

Na svitu ne postoji takav fenomen kao što je Hajduk. I to nije samo floskula. Nešto šta se kaže samo zato šta neizmjerno volimo svoj klub.
Skoro je i nemoguće da HAJDUK u 103 godine svoga postojanja nikada nije napravija niti jedan krivi potez. Krivi korak.

Od svojih početaka pa do danas nastupao je u Austrougarskoj, Kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji, FNRJ,SFRJ, i sada u RH. Za to vrijeme prošao je kroz više političkih uređenja.

Kako kaže serija Velo misto ideja o klubu se rodila iz dišpeta u Pragu. Kupljen je prvi balun koji je napuvan na usta bez pumpe da bi ima splitsku dušu, pa je posli zaliven crnim vinom. Pivo naravno nije dolazilo u obzir.
Klub je dobija ime Hajduk, a da mu ga je profešur Barač. Odma je odlučeno da je klub ka čovik, nosi ime za cili vik. Treba li uopće napominjati da Hajduk u stoljetnoj povijesti nikada nije minja ime.

U prvoj utakmici je talijanaškom klub AC Spalato nanesen takav poraz da se više nikada nisu oporavili. U prvim velikim financijskim problemima kada je klubu prijetilo gašenje Hajduk nije prista da klub vode kojekakvi šverceri i ratni profiteri već samo ugledni građani grada i članovi kluba. Ponekad su se radile i kojekakve makakade i nešto više kako bi se klub spasija. Hajduk je u Italiji odbija pozdravit fašističkim pozdravom. Bili su na zgražanje svih gledatelja pozdravili hajdučkim pozdravom ZDRAVO,ZDRAVO,ZDRAVO. Hajduk je odbija igrat talijansku seriu A za vrime okupacije. Bija je na strani pobjednika, a dobija je i najviše priznanje francuske države "povelju počasnog tima slobodne Francuske". Nakon rata je Titu reka NE. Nije prista prić u Beograd i postati vojni klub, već je zauvik osta klub grada Splita. A za to je trebalo imati hrabrosti. Jedini je klub velike četvorke koji nije dolazija iz glavnoga grada bivših republika. I još puno toga. Ali ne pada mi napamet da se ovaj članak pretvori u nabrajanje činjenica koje svi već odavno znamo.

Možda samo da ponovim onu profešurovu: HAJDUK- ta rijeć označava u našem narodu, našoj legendi sve šta je najljepše junaštvo, čojstvo, poštenje drugarstvo, prkos moćnome zaštitu slabome. Klub neka se Hajduk zove. I za kraj citata također profešura Barača, ono najvažnije zbog čega je ovaj klub tako poseban zbog čega smo tako ponosni na njega:
BUDITE DOSTOJNI TOG IMENA.